Hrvatsko
zagorje

 

 

Brdo i istoimena šuma Kamenjak nalazi se u Stubičkim Toplicama, iznad kupališta, podno sjevernih obronaka Medvednice, u južnom dijelu zagorskog bazena. Površina šume Kamenjak je 15 ha, starosti preko 400 godina, a proteže se u visinskom rasponu od 161 do 266 metara nadmorske visine.
 

Klima stubičkog područja je po tipu kontinentalno-humidna, a prosječna relativna vlaga je 75 – 80%. Siječanjski prosjek temperature zraka kreće se između -1,2 i 1,4 C, dok je srednja temperatura srpnja oko 20 C. Godišnji prosjek oborina kreće se od 950 – 1100 m. Vjetrovi su pretežno lokalnog značaja i češće se javljaju u smjeru od juga prema sjeveru i obratno.
 

U podnožju brda Kamenjak prevladavaju aluvijalna tla zbog blizine potoka Topličine, odnosno tla s visokim nivoom podzemne vode. U višim predjelima prisutna je laporasta podloga i meki vapnenci, a na strmim padinama, tla su pjeskovito ilovasta.

Na jugozapadnoj ekspoziciji šume Kamenjak, u području Povijesno-poučne staze Kamenjak, prisutne su dvije šumske zajednice: zajednica hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris)i zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum illyricum).

Sloj drveća obuhvaća vrste:
-hrast kitnjak, hrast lužnjak, hrast cer, grab, bukva, javor, klen, divlja trešnja, sitnolisna lipa, johe.

Sloj grmlja obuhvaća vrste:
-lijeska, drijenak, kupina, kalina, glog, pavitina, bršljan, udikovina, likovac, kozja krv.

Sloj prizemnog bilja obuhvaća vrste:

a) ranoproljetna grupa (cvatu prije listanja drveća): visibaba, šafran, plava i bijela šumarica, plučnjak, jaglac, volujsko oko, podbjel.
b) proljetna grupa (cvatu u vrijeme prolistavanja šume): šupaljka, gavez, šumska jagoda, ljubica, praseće zemlje, borčika, režuha, cecelj, iglica, mlječika, šaš.
c) ljetna grupa (cvatu nakon listanja šume): perunika, ciklama, šumski sljez, karanfil, mjehurica, kopriva, veprina.

Za gljive je važno znati: jestive su sve, ali neke samo jedanput!!! U ovoj šumi možete naći najljepšu među gljivama, ali i vrlo otrovnu – muharu i njezinu blisku rođaku, zelenu pupavku (rod Amanita), a od jestivih, već prema dobu godine i vremenskim prilikama, može se naći sunčanica, vrganj, puhara, panjevčica, puza, dedek, kraljevka, mrtvačka truba, maglen. Nećete prekršiti Zakon o zaštiti prirode, ako uberete samo 1 kg gljiva; imajte na umu da se njima hrane i neki stanovnici šume, a i svojevrstan su šumski ukras.

Šuma, pa tako i ova, dom je mnogih životinja.

O sisavaca tu stanuju: srna, lisica, kuna zlatica, tvor, lasica, krtica, šumska voluharica, šumski miš, patuljasti miš, bjeloprsi jež, vjeverica, puh lješnikar.

Bogat je i ptičji svijet. Tu gnijezde: dugorepa i plavetna sjenica, zelendur, batokljun, češljugar, djetlić, crvendać, zimovka, zeba, mali slavuj, drozd, šojka, ševa, brgljez, a od grabljivica: škanjac, mišar, vjetruša, jastreb kokošar, kobac ptičar, šumski ćuk i sova. U pomankanju „stambenog prostora“ starih stabala s dupljama u šumi je postavljeno 10-tak kućica-gnjezdilica za pjevice i ptice grabljivice.

Gmazove većina ljudi nerado vidi na svom putu. Bjelouška, riđovka, sljepić, stanovnici su ove šume, dio su hranidbenog lanca i izbjegavaju susret s čovjekom. Može se tu još sresti i šarenog daždevnjaka, smeđu krastaču, guštera zelenbača i malu gatalinku.

Većinu spomenutih stanovnika šume štiti Zakon o zaštiti prirode, a mi ih ostavljamo na miru i kao svaki dobar gost poštujmo pravila ponašanja njihovog šumskog kućnog reda!

CRTICE IZ POVIJESTI

Trasa današnje Povijesno-poučne staze, obnovljena je šetnica namijenjena gostima tadašnjeg Kupališnog lječilišta, a datira iz 1914. godine. Uz odmorišta s klupama i stolovima uz stazu, u blizini hrasta Galženjaka nalazilo se raspelo – Kamenjačka pobožnost. Od tog mjesta nadalje bila je uređena planinarska staza koja je vodila prema vrhu i drvenom zdanju vidikovca, nedaleko imanja starosjedilaca Vrančića. Otuda se pružao pogled na Donju Stubicu, stubičku kotlinu i sjeverne obronke Medvednice. Nažalost, vidikovac je uništen u požaru 1958. godine i na toj lokaciji nije nikad više obnovljen.

Označena planinarska staza s tog se mjesta spuštala do geomorfološke zanimljivosti Švrćine špiljice, raspukline u dnu vapnenjačke stijene, pod strminom jugozapadnog dijela Kamenjaka. Sredinom prošlog stoljeća izgradnja kuća za odmor na ovoj atraktivnoj lokaciji, presjekla je trasu prvotne staze i pristup ovoj prirodnoj zanimljivosti.
 

Hrast Galženjak – zaštićeni spomenik prirode
 

Ugodnom šetnjom po Povijesno-poučnoj stazi dolazimo do hrasta Galženjaka. Usmena predaja govori da su na tom hrastu vješani pobunjeni kmetovi u velikoj Seljačkoj buni 1573. godine. Iako oštećen gromom, hrast još uvijek odolijeva zubu vremena i zazeleni krošnju svakog proljeća. Danas hrast Galženjak ima status zaštićenog spomenika prirode.


Pobožnost u šumskom perivoju Kamenjak

 

Prema foto-zapisu iz prvog turističkog prospekta Stubičkih Toplica (Tiskara Wilim Eisenstaetler, 1914.) u šumi Kamenjak postojalo je mjesto za pobožnost: raspelo od masivnog hrastovog drveta. Navodno je za vrijeme Drugog svjetskog rata raspelo svakodnevno ukrašavano svježim cvijećem, zagovor mještanke čiji je muž nestao u vihorima rata. Nakon nekoliko godina, po završetku rata vratio se svojoj kući živ i zdrav. Nedugo zatim, raspelo je iz nekih drugih razloga i ideologija devastirano i do današnjih dana sačuvano samo djelomično. U projektu obnove nekadašnje lječilišne šetnice i sadržaja u šumi Kamenjak, inicijativom Općine Stubičke Toplice, na istom mjestu postavljeno je identično raspelo i klecalo, izrada i poklon pučkog umjetnika Božidara Staroveškog, a u šupljini hrasta postavljen je kameni kip Majke Božje Kamenjačke, dar vlč. Filipa Lucića.


OPIS STAZE

Zaštitni znak staze je lik vjeverice. Nakon dugogodišnjeg izbivanja iz šume Kamenjak, prilikom obnove zaboravljene staze primjećen je nestašni par vjeverica. Možda će i Vama zaželjeti dobrodošlicu!

Staza nosi naziv Povijesno-poučna i može se koristiti za potrebe škole u prirode, zanimljivu edukacijsku ponudu Turističke zajednice i HTP-a „Matija Gubec“. Najstariji vidljivi tragovi na korama drveća datiraju iz 1923., 1932., 1947... godine. Danas znamo da je kora drvaća što je nama koža, a uspomene bilježimo fotoaparatom.
Odmorišta, stolovi i klupe postavljeni su na nekadašnjim lokacijama.

Staza je dugačka 1200 m, a visinska razlika je 105 m.
Iako su uz odmorišta postavljene drvene košarice za otpad, kao i u svakoj drugoj šumi vrijedi pravilo: što si donio sa sobom, to i odnesi!
Uz stazu su postavljene pločice s hrvatskim i latinskim nazivima drveća, grmlja i prizemnog bilja, od kojih nekolicina spada u grupu Zakonom zaštićenih i vrlo rijetkih vrsta.