Hrvatsko
zagorje

Prema dostupnim podacima, pisana povijest današnjeg područja Krapinsko-zagorske županije započinje krajem 12. stoljeća. Tijekom 13. stoljeća pa do polovine 14. stoljeća trajao je proces oblikovanja strukture naselja, koji čine danas gradove i općinska središta Županije. Drugim riječima, u tom razdoblju stvorene su jezgre od kojih je na ovim prostorima krenuo povijesni, gospodarski, upravni i kulturni razvoj administrativnog područja kojeg danas, 800 godina kasnije zovemo Krapinsko-zagorska županija. Temeljem raspoloživih povijesnih podataka, pokušat ćemo, koliko je to moguće, naznačiti tragove i puteve geneze stvaranja gradova i općina te Županije u cjelini, kao i njihova upravna i razvojna značenja od najranije prošlosti do današnjih dana.

Povijesne izvore i dokaze, ne čine dakako samo pisani dokumenti. Arheološke iskopine, prikupljene tijekom dosadašnjih istraživanja govore nam da razvoj nekih od današnjih gradova i općinskih središta Županije, seže mnogo dublje u prošlost od onoga što kazuju pisani izvori. Ti nalazi sa svoje strane, kidaju još snažnije veo tajni o postanku i načinu života čovjeka na ovim prostorima.

Temeljem arheoloških nalaza moguće je zaključiti da je na području današnje Županije, postojao organizirani život još tijekom brončanog doba odnosno za vrijeme trajanja tzv. Kulture polja sa žarama. Populacija brončanog doba naseljavala je pred 3000 godina kameniti brijeg na kojem će se u srednjem vijeku stvoriti jezgra grada i trgovišta, današnjeg središta Županije, grada Krapine. Mnoštvo keramičkih ulomaka, kameni kalup za lijevanje, brončane sjekire te tragovi nastambe ukazuju jasno da su postojali trajni oblici života na užem području grada Krapine u dalekoj prapovijesti. Nalazište pračovjeka u Krapini jedno je od najvećih europskih nalazišta.

Na Hušnjakovu brdu kraj Krapine pronađeni su ostatci špiljskog čovjeka koji je poznavao vatru i živio od lova. Pripadao je poznatoj prethistorijskoj kulturi (Premousterien), za što postoje dokazi od oko 1200 komada kamenog oruđa. Na brijegu Podoštinje iznad Radoboja u 1850. godini pronađeno je 11 prethistorijskih humaka. Na njima je pored ostalog nađeno crijepovlje, komadi željeza te više posuda i žara. U potoku u blizini Radoboja pronađena je i kamena sjekira. Stvaranje tisućljetnog Rimskog carstva, također nije mimoišlo ove krajeve. Dokaze o njihovom boravku na ovim prostorima nalazimo na više mjesta. U Mihaljekovom Jarku s južne strane Krapine pronađeni su 1895. godine žrtvenici boga Jupitera. Njih su dali podići Titus Accius Severus i Marcus Ulpius Placidinius viši časnici iz doba cara Komada (180. – 192. godine). Na tom mjestu bila je vjerojatno oružnička postaja i raskrižje cesta od Bednje preko Radoboja i Lepoglave sa cestom na Krapinčici.

Kao i ostali naši krajevi i područje današnje Krapinsko – zagorske županije ulazi u ono povijesno razdoblje kada su rimljani zaokruživali svoje sjeverne posjede i utvrđivali granice Imperije na Dunavu. Krak ceste od Ptuja (Poetovio) prema Savi, čini se da je prolazio tjesnacem kod Krapine, pa se ovdje zadržalo nekoliko značajnijih arheoloških nalaza, koji govore o postojanju rimskog naselja s vojničkim u putnim servisom, kakav je bio uobičajen u cestovnom sustavu starog vijeka u krajevima koje su kontrolirali predstavnici rimskog carstva. Osim uz ceste većih prometnih vrijednosti na tragove Rimljana može se naići i uz termalne izvore i rudnike. O nazočnosti Rimljana na području Županije govori nam i spomenik iskopan u Loboru 1857. godine koji je smješten u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Za njega se pretpostavlja da datira od početka 3. stoljeća poslije Krista, te da je na mjestu današnjeg Lobora bila rimska naseobina.

Svi ovi nalazi i indikacije o nazočnosti Rimljana vezani su za sjeverni dio Županije. U njezinom južnom području, siromašniji smo takvim nalazištima, tako da će arheologija tek svojim budućim istraživanjima i sustavnim radom imati zadatak da skine veo tajni s rimskog Zagorja.

Srednji vijek, na svoj način, ugradio je novi kamen u oblikovanje života u današnjim općinskim središtima i gradovima Županije.

Nicanje srednjovjekovnih burgova na padinama brda na sjevernom dijelu Županije u 13. i 14. stoljeću te njihova pregradnja, inicira u vrijeme borbi s Turcima nije povukla sa sobom i jače grupiranje naseobina tj. Današnjih općinskih središta i gradova. Naime, stanovništvo je i dalje ostajalo u svojim, mahom drvenim kućama, a napuštalo ih je tek u krajnjim trenucima opasnosti, dakle u vrijeme turskih navala, sklanjajući se i braneći istovremeno. Zbog toga, između ostalo i nije bilo uvjeta za formiranje većih naseobina odnosno gradskih središta. Isto tako za ostvarivanje tog procesa nedostajale su intenzivne prometne veze, trgovina i specijalizirani obrti, što su sve temeljni uvjeti za stvaranje gradskih središta. Ovisnost seljaka u odnosu na plemstvo, u pravnom smislu – oni su bili vezani za svoje prebivalište, također je onemogućavalo da se broj stanovnika u pojedinim naseobinama povećava imigracijom. To su i osnovni razlozi, što su se u to vrijeme samo dva mjesta počela oblikovati kao gradska središta, tj. Krapina i Klanjec.

DALJNJI POVIJESNI RAZVOJ ZAGORJA
 

Daljnji povijesni razvoj od srednjeg vijeka pa dalje, nije donio nikakvo ubrzanje razvoja ovih naselja. Krajem 16. stoljeća Austrija je politikom stvaranja široke vojne granice utvrdila svoj sustav obrane protiv Turaka i konsolidirala svoje posjede. Feudi u Zagorju, temeljili su svoju ekonomsku moć isključivo na obvezama seljaka u radu i naturi. Sve to je onemogućavalo snažniji razvoj naselja. Konac 17. i cijelo 18. stoljeće u ovom kraju ostavilo je bogatu baštinu dvoraca. Oni su također obilježje ovog kraja kao posljedica povijesnog i gospodarskog razvoja.

Razvoj ukupnog područja Županije kao i naselja koja čine današnje općinske centra i gradove, tijekom 19. stoljeća, uglavnom je ostao po strani od glavnih gospodarskih zbivanja. Razlog tome jeste činjenica da je današnje područje Županije bilo uglavnom sporedno s obzirom na glavne interese Mađarske odnosno Austrije u Hrvatskoj. Izuzev kao dobavljača sirovina i kupaca za proizvode manje razvijene industrije, Hrvatska, pa tako i prostor Krapinsko-zagorske županije, bili su samo prijelazna područja na putu za Bosnu u pogledu Austrije, odnosno prilaz ka moru, za Mađarsku. Na taj način, današnja općinska središta i gradovi ovog prostora ostajali su po strani od značajnijih gospodarskih zbivanja. Od 1818, godine do 1941. godine, industrijski razvijena Europa trebala je sirovine za svoju industriju i tržište za svoje poluproizvode ili gotove proizvode. Područje Županije nije imalo takve sirovinske potencijale koji bi mogli strani kapital. Zbog toga je razvitak današnjih općinskih središta i gradova bio, većim dijelom temeljen na malobrojnoj prerađivačkoj industriji te zaostajanju i nazadovanju poljoprivrede.

Sukladno tome tržišni kapaciteti ovog područja bili su u niskom stupnju. Na taj način, nije se mogla niti formirati potrošnja koja bi bila značajniji podstrekač razvoja prerađivačke djelatnosti.
 

U pravnom smislu od 1857. godine, dinamika administrativnih transformacija bila je nešto veća. To se posebno odnosi na razdoblje od 1857. do 1880. godine. Zatim bilježimo dulje razdoblje stabilnosti od 1880. do 1953. godine. Nakon te godine pa do danas, došlo je do stanovitih promjena.
 

Ilustracije radi, u 1857. godini, postojali su kotari: Klanjec, Krapina, Pregrada, Stubica, Toplice i Zlatar.U 1869. godini formirano je osam kotara i to Bistrica, Krapinske Toplice, Mihovljan, Novi dvori, Pregrada, Stubica, Sveti Križ Začretje i Zlatar. U razdoblju od 1869. do 1880. godine bilo je ponovno formirano pet kotara i to Donja Stubica, Klanjec, Krapina, Pregrada i Zlatar koji su uglavnom u neizmijenjenim granicama postojali do 1955. godine.

U 1955. godini pet kotara koje smo naveli, formirani su u jedan – Krapina. Kod toga su kotarevi Donja Stubica, Krapina, Pregrada i Zlatar ušli u cijelosti u novi kotar Krapina, dok je iz kotara Klanjec izdvojena općina Dubravica i pripojena je kotaru Zagreb. Novi kotar Krapina dobio je još naselja od kotara Zeline. Tako formiran novi kotar Krapina, administrativno je podijeljen na dvanaest općina i to Bedekovčina, Donja Stubica, Klanjec, Konjšćina, Krapina, Marija Bistrica, Mihovljan, Oroslavje, Pregrada, Veliko Trgovišče, Zabok, Zlatar. Daljnjih četiri desetljeća, do današnjih dana također su se događale promjene što se tiče upravne strukturalizacije ovog područja. Početkom šezdesetih godina stvoreno je pet općina i to Donja Stubica, Klanjec, Krapina, Zabok i Zlatar Bistrica a sedamdesetih i općina Pregrada te se tako upravna struktura ovog područja sastojala od ukupno šest općina koje su sve do osamostaljenja Republike Hrvatske i stvaranja upravnog ustrojstva Krapinsko-zagorske županije, predstavile temeljne administrativne centre na ovom području, s time da je ukinuta institucija kotara. U drugoj polovici 20. stoljeća stvorene su kao nadređene upravne organizacije, prvo Zajednica općina Zagreb a onda i Zajednica općina Hrvatskog zagorja. Međutim, one gotovo ni u čemu nisu imale djelotvoran utjecaj na razvoj ovog područja.

Tih četrdesetak godina neki od današnjih općina i gradova, dosegli su stanoviti stupanj razvitka ostvarivanjem određenog stupnja industrijalizacije. Međutim, unatoč postojanju i razvoju tridesetak industrijskih kapaciteta, ono što je postignuto nije bilo i dovoljno, tako da je ovo područje prema gospodarskim pokazateljima bila često puta blizu granica nerazvijenosti, I u tim desetljećima ovaj dio Zagorja u gospodarskom razvojnom smislu ostao je po strani. Činjenica jest, da za to vrijeme nije stvorena niti jedna gradska aglomeracija, kao niti jedan veći industrijski kapacitet koji bi apsorbirao priliv radne snage i smanjio potrebu za zaposlenje traži u Zagrebu i drugim mjestima. Orijentacija je bila na niskoakumulativnu industriju koja sa sobom nije nosila razvoj niti značajniji životni standard pučanstva.

Demokratske promjene početkom devedesetih godina stvorila su na ovom području novi upravni ustroj. Formirana je Krapinsko-zagorska županija koja sada ima 32 jedinice lokalne samouprave, tj. 7 gradova i 25 općina. I na taj način povijesni krug se zatvorio. Od prvih početaka županijskog ustrojstva iz davnog trinaestog stoljeća vraćena je u naše vrijeme županijska upravna tradicija na ovim prostorima. Međutim valja reći i to, da je pučanstvo ovih prostora odigralo u političkom i kulturnom životu Hrvata važnu ulogu. U teškom stoljećima mukotrpne borbe za goli opstanak niti jedan osvajač nije mogao pregaziti i slomiti, čvrsto, hrabro, žilavo i „puntarsko“ Zagorje. Ali isto tako treba reći, da je ono u gospodarskim i razvojnim stremljenjima u svim burnim mijenama politika i država, čiji je dio bio, uvijek ostao negdje „po strani“ oslonjeno samo na sebe i svoje škrte resurse, ali prepuno ljepota satkanih od brežuljaka i dolova, mineralnih vrela i dvoraca, srednjovjekovnih gradina i kurija te drugih ostataka davnih i pradavnih doba.