Gdje god je Bog obdario prirodu izvorima, brzacima i vodenim tokovima, ljudi su gradili klijetice uz svoje trsje kako bi tu pospremali svoj alat, ali i za vječni bijeg u gorice, gdje vlada mir, tišina ili pak najljepše mjesto pod nebom za druženje s prijatelima!
Sa željom da se oživi zagorska baština i predstavi je vama, koji nikada niste bili na brežuljkastim vinskim cestama niti doživili čari klietica, povesti ćemo vas na izlet i podsjetiti na vrijednosti minulog vremena i života kakvog skoro da više i nema! ALi naši domaćini pobrinuti će se da ga ožive za vas!
Našim gostima nudimo razgledavanje klijeti i dati priliku zainteresiranima da se uključe u natjecanje u pečenju domaćih štrukli, kruha ili zlijevanke. Također ćemo organizirati poetsko glazbene večeri pod nazivom “Susreti pri kletici“ :)
PRI KUMEKOVOJ KLIETI
Pri kumekovoj klieti mesec lepo sveti,
hoj, hoj, kumek moj, oj, grejmo skupa k njoj!
kumek, niš ne misli, holbu k sebi stisni,
hoj, hoj, kumek moj, oj, ničeg se ne boj!
Lepa je kletica, vu jne puno vinca,
hoj, hoj, kumek moj, oj, grejmo skupa k njoj!
Vinca bumo pili i navek srećni bili,
hoj, hoj, kumek moj, oj, ničeg se ne boj
KLIET
Na breg smo
Kao onemoćalu staricu
Podigli kliet.
Izašla je iz duboke sjene
I uspravila se.
Sada
Okrenuta prema suncu,
Oholo gleda i smiješi se.
Kroz njezina otvorena vrata
Pada zlato zapadnoga neba
Na grožđe,
Na trsove,
Na pjesmu o klieti.
Stipan Matoš